Izvorni članak: Link
Plinio Corrêa de Oliveira

Ova korizmena razmatranja govore o trpljenju u pravom, katoličkom smislu te riječi. Po Križu nam je naš Gospodin otvorio vrata Neba, a po trpljenju koje budemo prihvaćali s vjerom i pouzdanjem jednoga ćemo dana moći ući kroz ta ista nebeska vrata.

Crkva je Mistično Tijelo Kristovo. Kada je naš Gospodin na putu u Damask upitao svetoga Pavla: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“, dao mu je do znanja da progoneći mladu Crkvu, zapravo progoni Njega samoga. Progoniti Crkvu znači progoniti Isusa Krista. Ako je danas Crkva progonjena, progonjen je sam Krist.

U određenom smislu, Kristova Muka ponavlja se i u našem vremenu.

---

Smrtna borba u Getsemaniju

Prvo razmatranje

„Isus, znajući sve što će ga zadesiti, istupi i upita: ‘Koga tražite?’ Odgovoriše mu: ‘Isusa Nazarećanina.’ Reče im: ‘Ja sam.’ S njima je stajao i Juda koji ga je izdao. Kad im reče: ‘Ja sam’, uzmaknuše i padoše na zemlju. Ponovno ih upita: ‘Koga tražite?’ Oni odgovoriše: ‘Isusa Nazarećanina.’ Isus reče: ‘Rekao sam vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu.’“ (Iv 18, 4–8)

Kada je bio uhićen, Isus je učinio dvije naizgled suprotne stvari. S jedne strane, progovorio je tako snažno i autoritativno da su oni koji su ga došli uhititi pali na zemlju. S druge strane, sagnuo se, podigao uho Malhu, koje je Petar odsjekao mačem, i vratio ga na njegovo mjesto.

Onaj koji je izazvao strah, pokazao je i milosrđe. Isti Onaj koji govori silno, liječi ranjenoga. U tome je duboka pouka.

Isus je uvijek beskrajno dobar. Bio je dobar prema onima koji su ga te noći tražili, ali i prema Malhu. Ako želimo biti dobri, moramo učiti od Njega. Postoje trenuci kada treba odlučno suprotstaviti se neprijateljima vjere, ali i trenuci kada treba pokazati suosjećanje prema onima koji nam žele zlo.

Zašto je rekao: „JA SAM“? Ne samo da ih fizički uzdrma, nego da progovori njihovim srcima. Ponekad je potrebno snažno govoriti kako bi se duše probudile i ozdravile.

---

Drugo razmatranje

„Tada Šimun Petar, koji je imao mač, izvuče ga, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluzi bijaše ime Malho.“ (Iv 18, 10)

Isus je prema Malhu postupio drugačije. Vrativši mu uho, nije mu učinio samo tjelesno dobro. Želio je, prije svega, otvoriti uho njegove duše.

Živimo u vremenu duboke duhovne gluhoće. Ako je ikada bilo vrijeme kada čovječanstvo treba slušati Božji glas, to je naše vrijeme. No ujedno je to i vrijeme tvrdih srdaca.

Božanski Učitelj pokazuje nam da samo On može izliječiti našu duhovnu gluhoću. Ljudska sredstva sama po sebi nisu dovoljna.

Molimo s evanđeoskim slijepcem: „Gospodine, da progledam!“
I u Velikom tjednu zavapimo: „Gospodine, da čujem!“

Nije važno hoće li nam progovoriti glasom opomene ili glasom utjehe. Važno je da mu otvorimo srce.

---

Bičevanje

„Tada Pilat uze Isusa i dade ga izbičevati.“ (Iv 19, 1)

Pilat je mislio da će bičevanjem umiriti svjetinu i tako spasiti Isusa. Tako razmišljaju slabi: popustiti zlu da bi ga umirili. No to zlo samo raste.

Isusa su svezali i doveli k stupu uz udarce i podsmijeh. Njegova krotkost i dobrota stajale su nasuprot brutalnoj mržnji. A ipak se dragovoljno dao bičevati.

Njegovo presveto Tijelo bilo je izranjeno, Njegovo tijelo — tijelo Bogočovjeka. Stajao je dostojanstveno, bez prigovora.

U tom trenutku, Sin Božji, Gospodar povijesti, vidio je i budućnost: civilizaciju izgrađenu na plodovima Njegove Muke, ali i vrijeme kada će se mnogi narodi okrenuti protiv Njega.

Svijet koji niječe osobnoga Boga, niječe i dostojanstvo osobe. Takva civilizacija odbacuje obitelj, vjeru, tradiciju i pravednost. To je civilizacija bez Boga — tiranija materije i ateizma.

---

Krunjenje trnjem

„Vojnici spletoše krunu od trnja i staviše mu je na glavu te ga zaogrnuše grimiznim plaštem.“ (Iv 19, 2)

Bog okrunjen trnjem. To nam pokazuje da je Njegovo kraljevstvo povezano s trpljenjem.

Prihvatimo trpljenje: poniženja, nepravde, napor u činjenju dobra, odricanje. Ukloniti trpljenje iz kršćanstva znači izobličiti samu srž Kristove poruke.

Ne budimo prijatelji samo u lijepim trenucima. Ne napuštajmo Krista na Kalvariji.

---

Nošenje križa

„I noseći svoj križ, iziđe na mjesto zvano Kalvarija.“ (Iv 19, 17)

Svatko od nas ima svoj križ. Često želimo biti netko drugi, imati nešto drugo, živjeti drukčije. No naš križ je upravo u prihvaćanju vlastite zadaće.

Isus je zagrlio svoj križ jer je time ispunjavao svoje poslanje. Neka nam podari milost da i mi zagrlimo svoj križ — možda sa suzama, ali s ljubavlju.

On je trpio dostojanstveno i postojano. Sve je prihvatio bez odgađanja i bez traženja sažaljenja. Kada bi posrnuo, ustao bi i nastavio dalje.

Ako želim susresti Krista u Njegovoj svetosti, moram i ja prihvatiti svoj križ.

---

Raspeće

Prvo razmatranje

„I kad dođoše na mjesto zvano Kalvarija, ondje ga razapeše.“ (Lk 23, 33)

Prije raspeća, mogli smo zamisliti ljepotu Njegova lika, plemenitost držanja, snagu Njegove riječi. No na križu je bio izranjen, izobličen, sav u krvi.

On, koji nikada nije sagriješio, podnio je naše grijehe. To nas treba ispuniti dubokim kajanjem, ali i velikim pouzdanjem. Otkupljeni smo cijenom Njegove krvi.

Danas ga ponovno razapinju bogohuljenje, prijezir prema Crkvi i idolopoklonstvo modernog svijeta. Koji se Božji zakon danas ne krši?

Pred Njegovim križem trebam kleknuti, priznati svoju krivnju i odlučiti više ne griješiti.

---

Drugo razmatranje

„Ženo, evo ti sina… Evo ti majke.“ (Iv 19, 26–27)

Sveti Ivan stajao je pod križem. Bio je ljubljeni učenik. Na Posljednjoj večeri naslonio je glavu na Isusove grudi. Iako je te noći pobjegao, vratio se pod križ.

U tom vrhuncu ljubavi primio je najveći dar: Mariju za Majku.

---

Treće razmatranje

„Jedan od vojnika kopljem mu probode bok i odmah poteče krv i voda.“ (Iv 19, 34)

Iz Njegova Srca potekla je posljednja kap krvi i vode. Jedna bi kap bila dovoljna za spasenje svijeta, ali On je dao sve.

Koliko puta sam i ja probadao Njegovo Srce svojim grijesima, ali i ravnodušnošću?

Prema predaji, vojnik Longin bio je slijep na jedno oko. Kap vode iz Kristova boka izliječila ga je, i kasnije je postao svetac. Možda i meni Gospodin želi dati milost obraćenja.

---

Četvrto razmatranje

„I skinuvši ga, povi ga u platno i položi u grob isklesan u stijeni.“ (Lk 23, 53)

Gospodine, promatram tvoje tijelo skinuto s križa, tvoju prolivenu krv. Ti si uzor trpljenja u njegovoj snazi i dostojanstvu.

Po zaslugama tvoje Predragocjene Krvi daj nam jasnoću da razumijemo ulogu trpljenja i snagu da ga prihvatimo.

Samo razumijevanjem Križa čovječanstvo se može spasiti iz krize kroz koju prolazi.

Umnoži na zemlji duše koje ljube Križ. To je milost koju te molimo u ovom Velikom tjednu, u sutonu naše civilizacije.